Adua

Adua je lirski roman koji opisuje kulturnu otuđenost onih koji vođeni željom ili silom prilika život grade izvan svoje domovine. Igiaba Scego ne ispovijeda se i ne nudi autobiografiju. Umjesto toga, ona nelinearno spaja ono što poznaje – afričke bajke i folklor, obiteljske anegdote i sofisticirano znanje iz književnosti i filma – kako bi istražila teme kolonijalizma, rasizma i moći. Adua je djevojka koja 1970-ih napušta Somaliju kako bi se oslobodila željeznog stiska hladnog oca i ostvarila svoj glumački san. Selidba u Italiju predstavlja avanturu, novi svijet i električni naboj mogućnosti. Njezin san već se u samom začetku pretvara u noćnu moru kad je bračni par producenata uzme pod svoje okrilje i iskoristi je za uvrnute privatne i poslovne užitke... Međutim, to je tek jedna od triju fabularnih linija koje transleptički povezuju osamdesetak godina – Aduine obiteljske i zavičajne povijesti, sadašnjosti i budućnosti. Druge dvije niti uključuju i talijansko doba kolonizacije istočne Afrike, u godinama prije Drugoga svjetskog rata, te suvremenost i sad već kroničnu migrantsku krizu kojoj se ne nazire kraj. Adua je posveta svima onima izmještenima iz vremena, prostora i identiteta – svim nastavateljima ovoga (još uvijek) nepravedna, nesavršena i rigidna svijeta.