Amorana

Ako obratite pozornost, uočit ćete da je ova zbirka satkana od valova. Stih po stih, iz pjesme u pjesmu, Ankorana nam donosi priču o tome kako je (p)ostala Amorana. Recept: plovidba nemirnim morima, od zaljubljenosti, sreće, ushićenja i zahvalnosti sve do bijesa, tuge i zlovolje – ali nikada letargije. Poput valova, pjesme se penju, potom padaju s vrha na dno, pa opet streme gore; nikada jednake, nikada očekivane, uvijek jedinstvene. Uče nas o životu, kao i o smrti, o nedostajanju i ljubavi, o nesavršenoj, ali možda baš zato blistavoj vječnosti koju dubinom duše možete osjetiti samo okupani solju i suncem. Kao u moru, u valovima Ankoranine poezije uvijek se osjećamo upravo onako kako nam je potrebno. Izrasla je u ženu koja nas ne štedi, ne uljepšava lažno, iskrena je – ponekada i bolno. Ipak, znamo da će nas uvijek rado dočekati, uz vino i pjesmu, u svojoj kući punoj ljubavi i čiste emocije. “Sad, kad san te upoznala, kad si otvorio prozor, zagledan u ovaj moj obzor, molin te, ako ti nije problem, nauči me grlit opet Ja ne znan šta radit u prostoru između nas, al ti mi pokaži, ti znaš”