Anićev školski rječnik hrvatskoga jezika

Rječnici ne postoje zato da nas upute na to što trebamo reći, već da nam objasne što znači ono što smo rekli, čuli ili pročitali. Oni u pravilu ne propisujeu već popisuju i opisuju riječi koje se upotrebljavaju u danome vremenu te bilježe način njihove upotrebe. Anićev Školski rječnik namijenjen je ponajprije učenicima osnovnih i srednjih škola, ali i svima onima koji žele imati sažet jezični priručnik hrvatskoga jezika. Rječnik sadrži ukupno 16 864 noseće natuknice, od kojih okosnicu sačinjava 10 000 osnovnih riječi koje se pojavljuju u školskim udžbenicima (u Rječniku su obilježene zvjezdicom). Po koncepciji je i obradi riječi bliži normativnim rječnicima negoli opisnim rječnicima. To znači da riječi koje obrađuje pripadaju najvećim dijelom standardnom jeziku ili se na takve riječi upućuje. Rječnik sadrži i određen broj riječi koje pripadaju regionalnom ili razgovornom registru jezika, a uvrstili smo ih zbog učestalosti i udomaćenosti u jeziku. Za neke od njih govornici hrvatskoga jezika možda misle da pripadaju jezičnome standardu (npr. pegla, frižider), pa je Rječnik pravo mjesto da korisnika poučimo te s regionalne ili razgovorne riječi uputimo na standardnojezičnu. Svaka natuknica ima gramatički opis riječi kao i pravopisni standard (uključujući i varijante), definira jedno ili više značenja, daje suvremene primjere upotrebe riječi. Ovomu smo izdanju Rječnika dodali jedan novi element – jezične savjete. To su sažete upute ili upozorenja o pravilnoj upotrebi riječi, gramatici, pravopisu i sl. Savjeti su vidljivo smješteni u posebne okvire uz riječ ili uz riječi na koje se odnose. Na taj način korisnik može dobiti brze i pouzdane odgovore na jednostavne i učestale jezične nedoumice bez dodatnog posezanja za jezičnim savjetnicima ili sličnim priručnicima – ne ide se od pravila prema riječi ili primjeru, već se uz riječ koju korisnik traži nalaze pravila i savjeti kako ju koristiti, na što paziti i kako izbjeći grešku u pisanju ili govoru. Rječnik nije i ne treba biti golema i prijeteća knjiga koja nam pokazuje koliko ne poznajemo vlastiti jezik, već upravo obratno, knjiga koja nam pomaže da spoznamo koliko je jezik bogat, raznolik i zanimljiv. Hrvatski jezikoslovac i leksikograf Vladimir Anić (1930-2000) u Zagrebu je polazio osnovnu i srednju školu i diplomirao na Filozofskom fakultetu. Od 1960. bio je asistent, zatim docent i izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Zadru. Od 1974. izvanredni je, a od 1976. redovni profesor i voditelj Katedre za suvremeni hrvatski književni jezik Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Predavao je na gostovanjima u Njemačkoj, Švedskoj i u Sloveniji. Školsku godinu 1966/67. proveo je na Sveučilištu u Bonnu, Njemačka. U stručnim časopisima te u kulturnim rubrikama tjednih i dnevnih listova Vladimir Anić je objavio više od 200 studija, rasprava, stručnih radova i članaka o općim lingvističkim i kroatističkim temama. Objavio je ova djela: Jezik Ante Kovačića, Glosar za lijevu ruku, Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (s Josipom Silićem), Pravopis hrvatskoga jezika (s Josipom Silićem), Rječnik hrvatskoga jezika, Jezik i sloboda, Rječnik stranih riječi (s Ivom Goldsteinom). Za svoje životno djelo, Rječnik hrvatskoga jezika, Vladimir Anić nagrađen je 2000. godine Nagradom grada Zagreba.