Antologijske drame

Da Ivo Štivičić nekim slučajem nije napisao doslovno ništa drugo osim scenarija za televizijsku seriju Kuda idu divlje svinje, hrvatska kultura svejedno bi mu bila dužna kao malo kojem našem piscu u prošlom stoljeću. Prethodna je rečenica, međutim, mač s dvije oštrice: Divlje svinje svojom su veličinom, genijalnošću i uspjehom nepravedno zasjenile gotovo sve ostalo veliko i važno što je Štivičić napisao za televiziju. Nije to nikakva endemska pojava kad je riječ o opusima pisaca, prije je to pravilo nego izuzetak, pa ne treba nad time žalovati i lamentirati. Nepravdu treba ispravljati, a ova knjiga čini baš to. Četiri Štivičićeve ratne drame – Apel (1965.), Kokošari (1968.), Puška u cik zore (1981.) i Tamburaši (1982.) – dokaz su da hrvatska kultura tom čovjeku duguje mnogo više nego što se čini na prvi pogled. Ivica Đikić