Astragal

Kad je prvi put objavljen, Astragal je bio prava senzacija: opisujući bez imalo suzdržanosti život u ženskom zatvoru te zatim prateći svoju junakinju kroz preživljavanje na cesti, uz sitni kriminal i prostituciju, bio je prvo književno djelo koje se ovom tematikom bavilo bez moralne osude, s realnošću i sućuti, ne nudeći posebne isprike i objašnjenja nego jednostavno otvarajući pogled na taj dio francuskoga društva. Za bijega iz zatvora Anne slomi gležanj – astragalus. Spašava ju Julien, i sam sitni kriminalac, koji ju skriva. Zaljubljuju se jedno u drugo i neko vrijeme ostaju u utočištu kod Julienovih prijatelja. Zbog loše izvedene operacije u bolnici u Parizu, Anne ostaje hroma. No vječni grad nudi optimizam čak i onima potonulim na dno. Iako žive u okruženju sitnih kriminalaca, lopova, prostitutki i sličnih marginalnih likova, sanjaju o boljem životu, poštenijem i sretnijem. Na površini ih drži jedino njihova ljubav kao zadnja iluzija nečega plemenitijeg i ljepšeg od stvarnosti u koju su usidreni. Poslije brojnih anegdota, od šivanja kravata u pokušaju ostvarenja poštenog života do ponovnog pada i prostitucije, ponovno završavaju u zatvoru: Julien zbog nje, a ona zbog svoje pogreške i bijega. Albertine Sarrazin piše vrsnim, zamalo poetskim stilom, koristeći jezik ulice na način na koji ga dotad nitko nije rabio i pretvarajući ga u stilsko sredstvo par excellence. Upravo zahvaljujući tom specifičnom izražavanju, ovaj “mali ljubavni roman”;, kako ga je u jednom tekstu nazvala sama autorica, stekao je kultni status među čitateljima.