Bilo je dobro, bilo je toplo

“Kad prestanete slikati kao što sam ja u dvadesetoj prestao, unatoč pokušajima da me se odgoji za scenografa ili slikara kao što odgajaju doktorsku djecu i počnete se baviti filmom koji je između ostalog pun ljudi koji neprestance postavljaju pitanja, dakle buke i meteža, strašno usfali ona samoća koje je slikarstvo pružalo. Kao dijete dvojio sam između želje da budem sudac, s porotom i glasnom publikom u pozadini ili dirigent, dakle nisam ni tada baš žudio za tišinom, kontemplacijom i redovničkom osamom ali sam tijekom školovanja u Primijenjenoj i kasnije Likovnoj znao osjetiti taj ugodni vakuum prilikom crtanja koji mi je kasnije nedostajao.