Djeca Panonije

Panonska je ravnica bila plodno tlo za pankersku supkulturu otpora, aktivizma, anarhizma, DIY etike, festivala za power akorde i karakterističnu distorziju zvuka, fanzina, pogo plesa, dredli i wrapsa, piercinga i prišivaka. Kao i posvuda, slobodarski pankeri u sukobu su sa skinjarama i metalcima, dok su svi protiv državnih organa treniranja strogoće. Na početku tisućljeća u malom gradu velike povijesti dvije djevojke, Megi i Stela, bježeći iz djetinjstva i turobne tranzicijske sredine u kojoj zaglušnu halabuku nisu proizvele gitarske pedale nego privatizacija, korupcija, rat, svekoliko propadanje, uništavanje radničke i srednje klase, nekom bi željele pripadati, pronaći svjetonazor i estetiku koja odudara od provincijalne memle. Kad ih prigrli angažirana pankerska udruga, zdušno se uključe u aktivnosti poput organiziranja koncerata i još predanije u neformalnu društvenost: okupljanja u parku uz loše vino, lekcije iz rifova i što je važnije, tko se kome i kada sviđa, onako. Kad se nerazdvojnim prijateljicama i pankerskoj družbi priključi čudnjikava Dajana, odnosi se usložnjavaju i zapetljavaju. Na stranu sad što su usto sve ljubavi u to doba odveć dramatične da bi ih se moglo ugurati u pojmljive regrutacijske norme pankerskih tinejdžera, ekipu će strefiti misterij od kojeg odustaju i službeni organi reda, a kamoli neće sudionici. Kako priliči sredini koja ne voli da se remeti zadana ustaljenost, nemili se događaj potiskuje u katakombe zaborava. Roman koji počne kao bezazlena pripovijest o alternativnom odrastanju na rubu učmalosti, pretače se, poput nabujale vode Save, u muljevite slojeve agonije onih koji su od sebe odustali i onih koji su od sebe otišli. Oporost i crni humor iz opskurnih izvora dovest će istraživačicu misterija ne samo do razrješenja nego i novog životnog rifa.