Dobrota razdvaja dan i noć

Pjesme su Marijine kapljice kiše, koje padaju na još vruć pepeo. I kapi progore i kiša se zapali. Vatra procuri. Kao proliven sok od jabuke, koji je otišao u raj po nešto novo, neočekivano. Pjesme su Marijine od lovca nišanjen prazan prostor između rogova, kamo se ljubav svija i udomljuje. U pjesme Marijine ribe odlaze da se spasu, i svakoj riječi govore – ti si riba, ti si riba. U pjesme Marijine odlazi dobrotom odvojena noć, sve da bi Marija rekla – znaš, ja sam odavde. —Darko Cvijetić Majstorski reduciranim i pročišćenim pjesničkim govorom, pjesnikinja Dejanović, kako u jednoj od ključnih pjesama zbirke piše, “gleda u sebe iz daljine dok se ne prepozna”. Ova zbirka u jezgrovitom i narativnom fonu odvaja i skuplja, niže slitine sjećanja i sadašnjice, dijagnosticira začudne naopakosti (prekinuti znači započeti, a otići—doći) pa, lomeći kosti evidentnoga, zapravo ih namješta. Takorekuć, budi nas iz dogmatskoga drijemeža o samorazumljivim srećama, o strancu spašenom u arkadiji; bilo geografski odavna označenoj kao takvoj, ili pak vremenski u djetinjstvu i odrastanju, kao onim eteričnim prostorima intimističkog, ljubavnog. Kao duboko perceptivna svjedokinja—pored svoga i mnogih drugih života—Marija Dejanović dijeli s nama strast prema refleksiji, svijetu prirode, biću žene, a ponajviše blagotvorne istine o oporosti iskustva vječnoga stranca. —Dorta Jagić Marija Dejanović rođena je u Prijedoru 1992. godine. Odrasla je u Sisku. Živi i djeluje u Zagrebu i Larisi. 2018. godine objavljuje knjige Etika kruha i konja (nagrada Goran za mlade pjesnike i Kvirinova nagrada za mlade pjesnike) i Središnji god (nagrada Zdravko Pucak). Trojezična knjiga Orato Osto / Visible Bone / Vidljiva kost izašla joj je u Grčkoj u sklopu Athens World Poetry Festivala i Versopolisa, u izdanju Poets’ Circlea. Dobila je nagradu Milo Bošković (2021.) za pjesmu Na putu do trgovine, drugu nagradu na DiBiase Poetry natječaju za pjesmu Grandma Still Remembers My Mother Well i nagradu Marin Držić za 2020. godinu za dramski tekst Ne moramo više govoriti, svi su otišli. Objavljivala je pjesme, eseje i književne kritike u raznim časopisima, zbornicima i na internetskim portalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Pjesme su joj prevođene na petnaestak svjetskih jezika. Sudjelovala je na brojnim domaćim i stranim međunarodnim pjesničkim festivalima i čitanjima poezije. Zamjenica je direktora Thessalian Poetry Festivala (???????????? ?????ß?? ???????) i članica uredništva časopisa Tema. Završila je studij pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Studij komparativne književnosti na istom fakultetu samo što nije. Članica je Hrvatskog društva pisaca i europske pjesničke platforme Versopolis. Iz ljubavi prema sebi ne pitaš se kako si kao što iz ljubavi prema životinjama jedeš biljke koje su posadila nečija djeca koja si nikad neće moći priuštiti hranu koju sade kupuješ u plastičnoj vrećici indijske oraščiće čija proizvodnja topi ženama s prstiju identitet Ali to su neke druge žene, negdje daleko žene čijim se sestrama ruše gradovi na glave legalne robinje Ti si svoje teške dane sama odabrala Kupila si njima svoje sretne dane