Duge noći u Caxiasu

Portugal, sedamdesete – posljednje godine Salazarova režima. Laura Branco, studentica prava i oštra aktivistica u borbi protiv Nove Države, već neko vrijeme osjeća da je netko nadgleda i prati. Uskoro je doista i privodi policija, odvodeći je u zloglasni zatvor Caxias – mjesto na kojem se svakojakim metodama iz zatvorenika izvlače priznanja. Odlučna u naumu da nikome ne kaže ništa, Laura biva podvrgnuta teškom testu izdržljivosti – testu koji nemilosrdno provode državni agenti. Od njih, jedna je najgora. Beskrupulozna, bezosjećajna i hladna, Leninha uživa u svim maštovitim pokušajima da od Laure dobije informacije, trudeći se da zauvijek zapamti duge zatvorske noći. Roman nagrađivane portugalske književnice Ane Cristine Silva usporedan je portret dviju žena na suprotnim stranama povijesti, a ujedno i prikaz mračnih godina diktature u Portugalu. Ponirući u prošlost svojih junakinja, Silva suprotstavlja dva posve različita životna puta, jedan pun razumijevanja, drugi pun nasilja, te potvrđuje još jednom da su izbori čovjeka uvijek rezultat proživljenih iskustava. Nadzor koji su provodili PIDE-ovi agenti bio je u službi države. Provodio se u tajnosti kako bi ljudi prestali razmišljati svojom glavom i umjesto toga počeli drhtati od straha kao lišće na vjetru. Strah je bio sveprisutan; nagovještavao se u pola riječi, ali i u stankama između riječi. U razgovoru se uvijek pazilo s kim se i kako razgovara i neprestano se dvojilo o tome treba li ipak šutjeti. Strah je lebdio u tvornicama kad su radnici šaptali o bijednim plaćama s kojima su se vraćali kući; zavukao se među seljake kad su štrajkali za osmosatni radni dan; širio se ulicama, parkovima i kafićima. Agenti PIDE-a nisu morali biti fizički prisutni da bi predstavljali prijetnju, bili su likovi koji su se smjestili diljem zemlje i u srcima Portugalaca. "Želim da se ljudi čitajući ovu knjigu suoče s užasom, sjete tog užasa diktature."