Dva ili tri ljeta, dvije ili tri zime

Nigdje Hrvatska nije tako sanjana i voljena kao u pjesmama Petra Gudelja. – Gloria Lujanović Lirski dnevnik Dva ili tri ljeta, dvije ili tri zime svojevrsni je nastavak pjesmopisa i životopisa Petra Gudelja Za svojim pjesmama. Ni jedan zapis nema dnevnički nadnevak, no marljivi čitatelj s nešto malo više vremena i truda mogao bi, iz pjesme u pjesmu, naslutiti o kojim to tjednima i mjesecima Gudelj piše i kako se zbílja i život mijenjaju, iz sata u sat, i kako smrt obilazi Europu. Ova knjiga poetskih zapisa nije samo dnevnik velikog i važnog pjesnika koji, iz knjige u knjigu, sve dublje uranja u sebe, nego i svjedočanstvo, dokument jednog vremena u kojemu je saharski pijesak tjednima kao taoca držao nebo iznad Hrvatske, od magle se nije vidjela Medvednica, a na ulicama ništa što grad čini gradom, čak su i vrane letjele u skladu s epidemiološkim mjerama. Svojim pjesmama Petar Gudelj gasi požare, rukama nanosi kišu na brdovite, vatrom zahvaćene predjele, miluje buru da nam manje odnosi krovove s kuća, smiruje valove, priziva plime. Gradi joj nove puteve i staze, obnavlja šume novim sadnicama hrasta. A kada, konačno, napiše pjesmu, onda se tlo zatrese. Nije to potres, to Petar Gudelj stavlja točku nakon zadnjeg stiha.