Grad dobre nade

“Ove tri drame ujedno su i moja reakcija na nasilje kojemu svjedočimo posljednjeg desetljeća, a koje okružuje, probada i usmjerava europske politike, neminovno ih vodeći prema unutarnjim i vanjskim podjelama, religijskim i kulturnim predrasudama te vojnom imperativu. One su pokušaj da pronađem kritičan glas u okvirima umjetnosti i kazališta, u okvirima gdje je moguće misliti nemoguće, uzimajući pritom u obzir kompleksnu dinamiku politike i tog nasilja, našu stvarnost zagađenu medijskom fikcijom, oportunizmom nadređenih i delegiranih, selektivnim sjećanjem i neispričanom poviješću, onim što se već jest i onim što se još nije dogodilo, politikom straha. One su izraz moje nade da ćemo jednom uistinu naučiti živjeti skupa kao šuma.”