Male smrti

Male smrti roman je o odlascima, o djetinjstvu, o kraju ljubavi i o izgubljenoj ideji boljeg mjesta na koje je moguće uteći. Svako je poglavlje jedna dugačka rečenica koja se premješta iz prošlosti u sadašnjost, iz kože uplašenog dječaka u odijelo već odraslog čovjeka, iz jednoga na drugi kraj Europe, prateći sudbu glavnoga junaka koji se iz nekoga primorskoga grada na Jadranu vlakom uputio u Berlin, da bi tamo, možda prekasno, započeo iznova. No prije no što se iskrca na posljednjoj stranici, mora se suočiti sa svojom prošlošću i vlastitom ulogom stranca. Ivana Sajko romanom Male smrti stilski brižno, precizno i jezgrovito ispisuje portret jednoga vremena i intelektualca na razmeđu. Čovjeka koji je, putujući na izmišljeni, bolji Zapad, svjestan da je tamo jednako kao i u mjestu iz kojega je krenuo, jer vrijeme u kojem živimo mora iznova sagraditi sve svoje temelje – moralne, ideološke, međuljudske... “Pisati krećem u vlaku, na putu iz točke A prema točki B, iz onog malog primorskog mjesta prema Berlinu, zurim kroz prozor u ostatke grada, u nedovršene kuće u predgrađu, u skladišta industrijske zone i kržljava stabla uz rijeku po čijim granama, poput šišmiša, vise potrgane plastične vrećice, teško mi je biti u ovom kupeu, teško mi je biti u ovoj koži, u ulozi putnika, zaboravio sam kako se putuje, kako se prepušta na milost i nemilost pruzi, na koji se način oprašta, koliko dugo čovjek zapravo stoji okrenut unazad i gleda u točku A koja ubrzano nestaje, koliko dugo zatim samo stoji stoji stoji stoji i gleda u ništa, dođe li mu da zaplače?, otvaram notes, ali nemam odgovor, pišem...”