Nakon izvrsne zbirke priča "Tumačenje snova" (2016.) ovjenčane Nagradom Kamov, Ivana Rogar napisala je roman koji na apsurdan i duhovit način prikazuje ono što se čovječanstvu ciklički događa, ali je spletom okolnosti nenamjerno uspio prikazati situaciju sličnu ovoj koju proživljavamo u proljeće 2020. Disfunkcionalna obitelj živi u oronulom stanu izolirana od svijeta, u neimenovanom gradu u kojem građani izlaze samo ne bi li nabavili osnovne namirnice. Roman je zamišljen kao slagalica čije dijelove čitatelj stavlja na svoja mjesta i naposljetku dolazi do cjelovite slike o sveopćem srozavanju života. Počevši kao začudan čin, u kojem ispočetka nije jasno tko pripovijeda, a još manje gdje i zašto, pripovijedanje se pomalo raspetljava te završava potresnim zaključkom. O nevolji koja ih je zadesila likovi ne govore, što čitatelja stavlja pred zagonetku koju mora raspetljati kao u kakvu trileru.