Nadja (1928) se nadaje kao povijest nepopravljive nesreće i duševnog sloma jedne smione mlade žene, neukrotivo slobodna duha, obdarene paranormalnom osjetilnošću, ali nažalost siromašne i krhke. Riječ je o istinitoj pripovijesti, štoviše obilno dokumentiranoj fotografijama i reprodukcijama, u kojoj se esejističko razmatranje, lirsko pismo i dnevnički zapisi spajaju na dotad neviđen način. Premda su tu otvoreno autobiografsku ispovijest o piščevu odnosu sa stvarnom a neobičnom ženom, koja je samu sebe nazivala Nadjom, neki proglašavali romanom, ona je samo jedno najvećma vjerodostojno izvješće o svakodnevnim činjenicama i začudnim znacima, s pomoću kojih autor i njegova zbiljska junakinja “provaljuju” kroz vrata onog nadrealnog. Višnja Machiedo