Nož iz ognja

Godina je 1859. i Brita Caisa Seipajarvi, koju je crkva disciplinski kaznila jer je imala aferu s oženjenim muškarcem, navlači skije i sa svoje dvoje djece kreće dugim putem od Finske do Norveške. Njihovo je odredište Bugoynes gdje je more, kažu, prepuno bakalara. Nož iz ognja prvi je naslov iz serije Ruijan rannalla – Pjesme s Arktika, o finskim Kvenima i kraju u kojem žive. Arvolino pisanje evocira miris krvi nakon klanja sobova, okus borovnice, osjećaj hladnoće snijega i topline vatre. Ljubavna priča smještena je u kvensko društvo 1860-ih, gdje su ribolov i rad okosnica svakodnevnog života. Tamošnji ljudi imaju snažnu vjeru u Boga, a jednako tako strastveno vjeruju u praznovjerja. Mnogi sanjaju o Americi, ali većina ih se zadovolji tjednom saunom u malom ribarskom mjestu. Arvola potanko opisuje glavnu junakinju Britu Caisu, svoju praprabaku, njezino vjerovanje u nadnaravno i sposobnost skrbi za bolesne, poštovanje prema tradiciji, ali i želju za znanjem. U Nožu iz ognja Arvola daje glas ljudima izopćenima iz društva, nomadima koji su primorani prilagoditi se nacionalnim zakonima i propisima i ženama koje čekaju povratak muškaraca s mora. Kamo god sam htjela ići. Svi putovi, sve zvijezde, svi tragovi polarne svjetlosti našli su me kod kuće, svi znakovi, sve što treba protumačiti, sve plavetnilo, svaka močvara, svaka litica, svaki zavoj, svako jezerce. Sve šake koje sam ikad uprljala bile su karta za onoga tko je zna čitati, sve što sam pročitala, svi putovi i raskrižja koja sam pronašla, čak i oni koje nisam razumjela. Ali ovo vani. More. Ne privlači me. Zatvaram se pred morem.