O neuspjehu i nebitnome

Neimenovani junak sjajnog prvijenca O neuspjehu i nebitnome Filipa Rutića kronično je neuspješan student sociologije koji ni sam nije siguran zašto studira. On zna da ga nakon fakulteta ne čeka siguran posao, inteligentan je i ciničan, sposoban i nemotiviran, kao i većina njegovih prijatelja u strahu je od nesigurne budućnosti, no siguran je u samo jedno – da želi postati pisac. Kada se ludo zaljubi u mladu Anđelu, vegetarijanku koja je sve suprotno od njega, pedantna i odlučna uspjeti, motivirana da svako jutro vježba i ispunjava svoje fakultetske obaveze, ona postaje mogućnost njegove promjene. Stvari, naravno, nikad nisu tako jednostavne. Rutićeva junaka voljet ćemo i autodestruktivnog, i mamurnog, i rezigniranog, ljutit ćemo se na njega jer propušta očite prilike ili uzima ljubav zdravo za gotovo. No razumjet ćemo njegov stalan osjećaj nepripadanja u potrazi za samim sobom. Filip Rutić napisao je beskompromisan, sjajan generacijski roman koji se čita u dahu o trenucima kad prestajemo biti mladi i postajemo odrasli. O neuspjehu i nebitnome roman je o mladima koji su gubitnici u svijetu koji se naočigled raspada. On govori o neuspjehu kao jedinoj mogućoj filozofiji u ovome trenutku, ali i o svemu nebitnom što taj trenutak čini podnošljivim i vrijednim življenja. “U sobi je nalazim pokrivenu do brade. Ispričava mi se. Previše je gladna i danas ima toliko posla. Osjećam se kao najveća kretenčina. Otkud mi pravo da budem uvrijeđen zato što se ona ne želi jebati? To je tako podmukao način ucjene. I kad sam već svega toliko svjestan, zašto to ne prestaje? Oglušujem se na vlastite naredbe. Jedan dio mene kao da i prihvaća tu podvojenost. Ljubim je u čelo i kažem da je sve u redu. Onaj usrani izraz lica svejedno je još uvijek tu. Osjećam njegovu težinu, izbjegavam njezin pogled. Pokušam se nasmijati, ali ono što usne rade, nije osmijeh. Vraćam se u krevet kako bih je zagrlio. Ostajemo ležati.”