Oktobarsko dijete

Linda Boström Knausgard debitirala je 1998. godine pjesničkom zbirkom Gor mig behaglig för saret i otada objavila niz nagrađivanih i prevođenih romana. Njezin zadnji roman, Oktoberbarn, u najvećoj je mjeri autobiografski - intimna ispovijest o boravku u psihijatrijskoj ustanovi na prisilnom liječenju elektrošokovima. Posljedica takve terapije je gubitak pamćenja što je užasava i uvijek iznova baca u depresiju jer, kako sama kaže, „što je pisac bez sjećanja, što je osoba koja više ne zna imena vlastite djece?“ U poetičnom i bijesnom razračunavanju s ovakvom vrstom tretmana psihički bolesnih osoba, napisala je potresnu priču o osobi koja se bori sa svojim demonima okružena ljudima koji tvrde da će joj pomoći, a kojima i vjeruje i ne vjeruje. Ovo je potresna i dirljiva slika njezinog svijeta, pogled iz drugog ugla njezine životne priče koju je njezin bivši muž – pisac Karl-Ove Knausgard u detalje opisao u svojim autobiografskim knjigama Moja borba. Ona mu se izravno obraća u knjizi, ali ga nikada ne optužuje što ju je na kraju napustio. Roman se čita kao pokušaj ponovnog zadobivanja kontrole jedne javnosti izložene žene, majke i spisateljice nad svojim životom i sjećanjima i zasluženo je dočekan hvalospjevima u švedskim medijima.