Hans Frambach, arhivist u Zavodu za prevladavanje prošlosti, cijelog radnog vijeka zaokupljen je nacističkim zločinima zbog kojih oduvijek osjeća krivnju, tjeskobu i muku. Sve donedavno, kad se počinje pitati je li uistinu njegov posao ono najvažnije. Njegova najbolja—i jedina—prijateljica i suradnica, Graziela, pitanje prošlosti barem na trenutak nadilazi prepuštanjem tjelesnoj strasti, i barem na trenutak intimna veza za nju postaje najvažnija. Kako se priča razvija, postavlja se pitanje kakvu točno ulogu povijest ima u životima protagonista. Možemo li za sve kriviti naciste? Nisu li možda Hans i Graziela sami odgovorni za vlastitu otuđenost, usamljenost i nezadovoljstvo? Iris Hanika pokazuje kako nacistički zločini još i danas imaju utjecaj na Nijemce, istodobno ukazujući na, u konačnici, frustrirajuću nemoć u suočavanju s tim zločinima. Ovo je roman o patnjama Nijemaca zbog nacističke prošlosti, ali i roman o godinama u kojima je stanovit osjećaj sigurnosti već izgubljen, roman o odabiru pravog životnog puta, o usamljenosti i prijateljstvu.