Ovrha

Radnja distopijskog romana Ovrha odvija se u dehumaniziranom svijetu u kojem vladaju prigušeni totalitarizam i kontrola djelovanja i mišljenja, a gubitak individualnosti vodi prema duhovnoj pustoši. U trenutku kad prisilna naplata stigne na Avina vrata, junakinja ovog romana spoznaje da se uz njezino ime veže tajnoviti dug te da su mnogi ljudi ovršeni na isti način. Istovremeno svijet se polako, ali sigurno mijenja – virtualne sfere o kojima ovisimo počinju se ograničavati, nestaju mnoge internetske stranice, signal slabi, pametni telefoni gase se. Kvartovi, ulice, gradovi, ništa više nije isto – dojam nedokučivosti i jeze polako obavija svijet. U razasutim kadrovima jednog novog, teatralnog svijeta Ava susreće ljude koji posustaju i ne mogu izdržati promjene, što je dodatno pokreće u borbi za vlastiti opstanak. Distopija doslovno znači „loše mjesto”, a kao nepoželjna budućnost, obilježena „tihom okupacijom” društva i tehnološkim otuđenjem, svojim većim ili manjim odmakom od utopije (savršenog društva) uvijek se u književnosti smatra kritikom (satirom) sadašnjosti, koja upozorava na opasnosti aktualnih društvenih kretanja. Svijet je doista postao loše mjesto, no u završnici ovog romana ipak se nazire nada da taj i takav svijet još uvijek ima svojih mogućnosti.