Plava ptica i druge priče

Zašto nikaragvanska predaja kaže da u loncu s ćuftama ostaje samo sos? Kakva je veza između jednog santiaškog kaputa i pjesnika Paula Verlainea? Što to svjetluca u utrobi zemlje? Postoje li uistinu nimfe? Kako je zarobljena ptica odletjela u slobodu? Je li hebrejski Zakon mazio zeca? Prema kome to prijeteći pokazuje šjora Nicasia dok gleda u nebo pošto je mrtvački sanduk s tjelešcem njezina unuka već pošao na put nepovrata? Tko je kriv da je Orfej istjeran iz šume? Zašto je gospođica Amelia ostala mala? – odgovore na ta i, jasno, mnoga druga pitanja nudi ova knjiga kratkih priča Rubéna Daríja. Izbor je ovo koji nam velikoga hispanskog pjesnika predstavlja kao ništa manje velikog kratkopričaša. Jedan buran život, život skitnje u potrazi za slikama, život koji stremi prema Parizu, visokom društvu, ali ostaje uvijek bliz marginalcima, cjeloživotna borba duha i tijela u demonstraciji ljudskosti zrcale se u Daríovim pričama. Možemo li uhvatiti pjesnika? Jedan dan penje se brežuljcima Valparaísa loveći ljepotu, a drugi je već u Parizu u zadimljenoj kavani Plombier. Jedan tren stoji pred kapijom raskošne palače, a već drugi usred američke prašume prisustvuje Španjolsko-američkom ratu. Darío sve vrijeme balansira između krajnosti. Njegova je proza često romantična, prepuna boja i slika. No onda nas najednom pogodi prokazana društvena nepravda i pripovjedačeva osjetljivost na socijalno najugroženije kao u pričama “Bala” i “Pjesma o zlatu”, tragična sudbina pjesnika u modernom svijetu kao u “Plavoj ptici”, leš malenog djeteta kao u “Morbo et umbra”… Žanrovski je teško pojmovno obuhvatiti sve te priče u jednom, ali se barem može pokušati spomenuti, uz poetske i socijalno-egzistencijalističke priče, i one autobiografske, fantastične, pustolovne, okultističke, religijski inspirirane, koje su također dio ove antologije. Priče su to koje često s nekim dubinskim pesimizmom vjerno odražavaju tragičnu sudbinu srednjoameričkog pjesnika. Izabrao i sa španjolskoga preveo Matija Janeš