Prvo razdoblje (1914.-1915.)

Jean-Pierre Gibrat još nam jednom donosi zaraćeni svijet. Ispred kulisa juga Francuske u doba Prvog svjetskog rata bezumni se pokolj ne najavljuje iskreno: ljudi slave pobjedu već u trenutku proglašenja opće mobilizacije. Dobro, ne baš svi, neki su pomalo skeptični poput protagonista Mattea i njegove majke, španjolskih imigranata koji su se u Francuskoj nastanili zbog anarhističkih ideala pokojne glave obitelji. Razum i skepsa se, nažalost, znaju poljuljati, a kako ih bolje podrivati nego osjećajima? Jer Juliette, Matteova velika ljubav, baš i ne cijeni pacifizam... Barem ne kod Mattea. Rovovi se naslućuju, a ratno ludilo odnosi se prema ljudskim sudbinama kao prema sitnim zupčanicima u ogromnom stroju, nezamjenjivim zupčanicima makar im jedina svrha bila da puknu u pravom trenutku. I sam kraj pokazuje da Matteova sudbina zapravo nijednom nije u njegovim rukama, osim u onih nekoliko trenutaka u kojima ga ljudi koji ga vole iskreno nazivaju "prevelikom budalom".