tanka opna sna

U zbirci tanka opna sna Amira Kapetanovića stih i proza rav­nopravno dišu pod istim nebom: kratke lirske forme japanske provenijencije – tanka, haiku, haibun – susreću se s proznim minijaturama koje šire njihove odjeke u narativ, tvoreći gust, a ipak prozračan tekstualni mozaik. Mediteran, Slavonija i istarske hridi, ratna skloništa, bakin vrt i djedova radionica dio su iste prepoznatljive geografije sjećanja. A iz tog krajolika, iz obiteljskog pamćenja i intimne svakodnevice crpi Kapetanović slike gotovo zenovske jednostavnosti. Valja napomenuti: raznolikost oblika ne služi ovdje stilskoj akrobaciji, nego produbljivanju iskustva. Standard i dijalekt, šapat djeteta, glas prognanika i tišina predaka u Kapetanovićevoj su knjizi ravnopravni, a tradicionalne japanske forme nalaze “domaću” temperaturu – umjesto egzotike, nude precizan okvir, savršenu košuljicu od riječi za iskustvo koje osjećamo svojim: miris kave u kuhinji, zvuk rijeke, šum šljive u cvatu, neizgovorenu bol u hodniku u kojemu se identificiraju tijela nestalih. Amir Kapetanović, nagrađivan na mnogim domaćim i ino­zemnim natječajima za haiku, u tankoj opni sna potvrđuje se kao autor koji raznolike tradicije i idiome iznimno vješto spaja bez hijerarhije – u knjizi u kojoj različiti jezični entiteti, prostori i poetike stoje rame uz rame, u tihoj, ali upornoj obrani čovjekove unutarnje slobode.