Jelena Zlatar jedna je od najperspektivnijih hrvatskih književnica mlađe generacije. U svojoj trećoj beletrističkoj knjizi, zbirci kratkih priča Ticala, fokusirana je na međuljudske odnose, na rubne situacije u kojima subjekti proživljavaju rastanak, prekid prisnosti, gubitak povjerenja, osvještavaju nezadovoljstvo i emocionalnu bol, ili su u različitim stadijima mentalnih ili fizičkih neravnoteža. Pojedine priče zadiru u prostor nesvjesnog te su osovljene oko motiva sna, ili se bave samodoživljajnošću i subjektovim odnosom spram vlastita identiteta. Nerijetko su to nadrealne i metaforičke, bajkovito ambijentirane priče, narativno bogate i vrlo poetične. Stilski, radi se o kratkim, ogoljelim rečenicama i britkim dijaloškim dionicama čije svjesno odabrane hladnoća i lapidarnost uvjerljivo dočaravaju napukline u međuljudskim odnosima i napetost koja među protagonistima raste. Autoricu zanima psihološko stanje ljudi koji se nađu u limbu nemogućnosti ostvarenja povezanosti s drugim, u stadiju kad u drugome više ne vide partnera ni prijatelja, kad se s njime više ne osjećaju ugodno, pa napeto iščekuju trenutak kad je pristojno otisnuti se u novo, nepoznato. Kratke priče Jelene Zlatar duboko su prožete promišljanjem čovjekova stanja i analizom različitih životnih situacija. Ticala okupljaju ozbiljnu, cerebralnu prozu autorice koja književnost ne doživljava kao sredstvo zabave već kao umjetnost kojoj je svrha tumačenje svijeta i ljudskog života, što Jelena Zlatar zrelo i promišljeno u svojim prozama čini.