U Elvisovoj sobi

Jan je posve obično dijete koje ide u školu osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Tu je prvi bicikl, onda prve ljubavi, gnjavatori ispred škole, brižni roditelji i svakakve sitnice od kojih se sastoje naši životi: od prvih epizoda Ratova zvijezda do televizora u boji. Možda se razlikuje od vršnjaka (pa i od svoga autora) po izuzetnoj mašti. U vojsku odlazi neposredno prije raspada Jugoslavije, u doba kad su nekad nevažne stvari postale važnima — na primjer, koje je vjeroispovijesti makedonska obitelj njegova razrednog kolege Elvisa, pa onda prešućene priče o događanjima u šumama nakon Drugog svjetskog rata. A kad se država raspadne, zatvore se i vrata Elvisove sobe, prostora svijetlih dječjih igara. U Elvisovoj sobi je izuzetno napisan roman o odrastanju, a vjerojatno i prvi slovenski roman koji kroz osobnu priču uvjerljivo prikazuje razdoblje osamostaljenja.