Narator ovog romana mladi je čovjek u prevratničkom trenutku zemlje kojoj se dogodio rat. On priča priču u koju se – kroz pisma, dnevničke bilješke, fantazme – ulijeva niz ljudskih sudbina. Priča je smještena u suvremenu hrvatsku stvarnost. Počinje razmišljanjem glavnog junaka Romana o svemoći bankarskog sustava koji prijeti njegovoj egzistenciji i sjećanjem na dane velikih ambicija i očekivanja. Od tih očekivanja ostao je samo osjećaj stida. Otac boluje od Alzheimera, majka je zabrinuta i za bolesnog muža i za sina kojeg je pritisnula banka, ali i za svoju kćer, koja se nakon samoubojstva muža, dragovoljca Domovinskog rata, odala piću. Romanova žena radi na njihovom preseljenju u Australiju, frustrirana otegotnim okolnostima svakodnevice, a on to doživljava kao bešćutnost. Sve se njihove pojedinačne nemoći isprepliću i susreću u ponovnom zbližavanju obitelji koja pokušava iznaći načine za izlazak iz problema. Završetak nije naivno optimističan: ostaju ne-odgovori i sumnje. U vrtložini je obiteljski roman koji otvara egzistencijalističke teme krhkosti ljudskog bića, otuđenja, usamljenosti, traganja za smislom…