Vrijeme tišine

Mladi znanstvenik koji se 1949. našao u španjolskoj prijestolnici na početku svoje karijere zapodijeva donkihotovsku bitku protiv raka, ali čitatelju je jasno od početka da će poteškoće biti goleme, ne samo zbog moguće nebuloznosti samog pothvata nego prvenstveno zbog “unutarnjih” prepreka koje mu stoje na putu. Ali on ide nepokolebljivo dalje, putem koji će ga voditi u srce društvene bijede i prema nižim slojevima ljudskosti u sebi samome. No za njega još uvijek ima nade, nudi mu se prilika da se spasi ljubavlju. Dok Pandorina kutija koju je otvorio tragično ne zapečati i ta vrata. Na kraju, kad se svi konci raspetljaju, našem junaku, velikom gubitniku, više neće ostati ništa, samo vlak koji ga vraća odakle je došao. Ta jednostavna radnja, dojmljiva u svojoj univerzalnosti i mitskosti, samo je jedna strana ovog romana. Objavljen 1962., roman Vrijeme tišine uvodi revoluciju u španjolsku proznu književnost. Naime iako će već u pedesetima španjolska publika imati prilike susresti se sa sporadičnim pokušajima pripovjedne inovacije, godine nakon građanskog rata bit će pod velikom dominacijom tzv. neorealističkog romana. I tada se pojavljuje Martín-Santosov roman, koji je usvojio većinu modernističkih lekcija iz prve polovice 20. stoljeća, a narativnim je postupcima i nekom općenitom inspiracijom naizgled najbliži Joyceovu Uliksu. I na sadržajnom planu roman je odvažan i neviđen. Autor naime odabire ono najreprezentativnije što je španjolska kultura iznjedrila iz svojeg tisućljetnog zabilježenog postojanja i stavlja to na vagu vlastitog moralnog promišljanja. Nikoga neće začuditi što ona svom silinom preteže na onu negativnu stranu, te pojam hispanske kulture, tako važan i uzvišen u Francovo doba, na neki način baca u blato pred bikove u areni. Roman će od svog pojavljivanja kročiti polaganim, ali postojanim putom osvajanja kultnog mjesta u španjolskoj književnosti 20. stoljeća, smjestiti se u fakultetskim dvoranama i na popisima srednjoškolske lektire, filmski se ekranizirati i kazališno adaptirati. Sa španjolskoga preveo Matija Janeš