Zamor materijala

Šindelkin roman donosi univerzalno svjedočanstvo o fizičkoj izolaciji i rascijepljenosti u kojoj se nalaze izbjeglice i općenito migranti. Potresna, empatična proza u kojoj se Europa iz priželjkivanog Raja preobražava u negostoljubivo, surovo mjesto. Ostvarenje koje nas konfrontira s našim konformizmom i ravnodušnošću. (IZ OBRAZLOŽENJA ŽIRIJA NAJPRESTIŽNIJE ČEŠKE KNJIŽEVNE NAGRADE MAGNESIA LITERA) (...) U Češku je sveukupno pristiglo 12 (!) izbjeglica, no moj je narod unatoč tom malom broju poludio. Ljudi su se počeli pripremati za smak svijeta, počele su nicati nove ultradesničarske stranke koje su parazitirale na strahu građana, a taj su strah same stvarale i hranile. Ta situacija traje i danas. Prijelomni trenutak za mene je bio kad su na austrijskoj granici pronašli kamion-hladnjaču u kojem se ugušio 71 imigrant, uključujući i nekoliko djece. (...) (iz intervjua koji je Šindelka dao kad je u listopadu 2018. sudjelovao na književnom festivalu Galovićeva jesen) U romanu Zamor materijala, prvom češkom romanu koji se bavi migrantskom krizom u Europi, glavni je lik neimenovani dječak, tinejdžer, koji se nađe u neimenovanoj europskoj zemlji – nepoznatom teritoriju koji mu djeluje hladno i neprijateljski. Dok putuje kroz hladan zimski pejsaž, zanijekano mu je pravo na normalan život – kreće se poput sjenke po periferiji zemlje i po rubu društva. On zapravo pokušava doći do grada na sjeveru Europe, kamo se bio zaputio zajedno sa starijim bratom dok ih krijumčari ljudi nisu putem razdvojili. Iako mu je tema migrantska kriza, roman se zapravo bavi univerzalnim temama otuđenosti i gubitka doma i vlastitog identiteta. Šindelka razotkriva stanje u kojem su migranti svedeni na neprijatelje, na problem, na radnu snagu, na potrošni materijal, izbjegavajući pritom moraliziranje. Roman nipošto nije politički niti društveni pamflet. Šindelkini opisi zimskog krajolika naprosto su očaravajući – stil mu je jezgrovit, ogoljen do kosti, mccarthyjevski sugestivan, s rečenicama poput kirurških rezova.