Žene triju pjesnika

Žene triju pjesnika (The Poets’ Wives, 2014) roman je suvremenog sjevernoirskog romanopisca Davida Parka napisan u maniri žanra biografske fikcije. Trodijelna radnja romana usredotočuje se na živote supruga Williama Blakea, Osipa Mandeljštama i jednog izmišljenog irskog pjesnika s kraja XX. stoljeća. Prvo poglavlje triptiha govori o Catherine Blake, nepismenoj supruzi engleskog pjesnika i slikara koji stremi za priznanjem u društvu, a ovo ga odbacuje kao luđaka. Priča je to o ženi koja nije mogla čitati suprugovu poeziju niti ljubavna pisma, ali je potpuno vjerovala u autentičnost njegovih vizija božanske prisutnosti koju je samo on mogao vidjeti. U središtu je druge cjeline Nadežda Mandeljštam, supruga ruskog pjesnika Osipa Mandeljštama, koji je zbog svoga pjesništva postao žrtva staljinističkog terora. Zajednički život Mandeljštamovih tijekom 1930-ih Park prikazuje polazeći od jedne jedine situacije: Nadežda s mnoštvom drugih žena tri sata čeka u redu kako bi poslala paket Osipu, ne znajući da je mrtav. Otada do kraja života Nadežda “daje pjesnikovu imenu svoj glas”, tako da je njezina čuvena autobiografija zapravo biografija njezina supruga. Treća je pak žena supruga fikcionalnog sjevernoirskog pjesnika, ona se poslije suprugove smrti prisjeća svoga bračnog života i zaokupljena je ispunjenjem njegove posljednje želje. Promišlja velik raskorak između osjećaja što ih je njezin suprug izražavao u svojim drugorazrednim pjesmama i njegove emocionalne distance u svakodnevnom životu s obitelji. Mori je činjenica da je patnju zbog njihova izgubljena sina imao potrebu objaviti u poeziji i podijeliti je s drugima, a nije bio u stanju pružiti mu ljubav i toplinu za njegova života. Tri odsječka romana smještena u različiti prostor, vrijeme i okolnosti iz raznih perspektiva opisuju proturječja i napetosti između umjetnosti i života te emocionalne i fizičke žrtve što se prinose za dobrobit tuđe kreativnosti. S engleskoga preveo Damjan Lalović