Imitator glasova

U stotinjak kratkih proznih tekstova, koje rijetko kada prijeđu jednu stranicu knjige, Thomas Bernhard je napisao čudesnu kroniku slučajnih događaja. U svakome od tih zapisa prepoznaje se jedinstven piščev pogled na svijet: pun sarkastičnih zapažanja, bogat egzistencijalnom zebnjom, jedinstven u otkrivanju bizarnog i fantastičnog u sasvim običnome i svakodnevnome. Mnogi su skloni u ovome djelu prepoznati Kafkin svijet i kafkijanski crni humor, mnogi tu vide beckettovsku mučninu i apsurd izrečenu na krajnje sublimiran način. Sve su takve usporedbe koliko točne, jer Bernharda kontekstualiziraju u jednu od najzanimljivijih linija europske književnosti 20. stoljeća, toliko i površne. Površne stoga sto marginaliziraju najveću vrijednost svake od navedenih proza: a to je duboko osobni piščev pogled na svijet i njegova sposobnost da na krajnje zgusnut način izrazi sve one teme koje je upravo on u europskoj prozi i drami doveo do vrhunca i jedinstvene virtuoznosti.