Ispravak

Jedan od najmračnijih i najduhovitijih pisaca... Obavezno štivo... KARL OVE KNAUSGARD Nakon teške bolesti, neimenovani pripovjedač romana Ispravak vraća se u Austriju kako bi pročešljao zapise svojega prijatelja iz djetinjstva Roithamera – briljantnog, ali nesretnog i napaćenog znanstvenika. Roithamer je samoprognani sin imućne obitelji koji neočekivano obiteljsko naslijeđe posvećuje svojoj nemogućoj viziji: izgradnji savršenog stošca smještenog u udaljenoj šumi i posvećenog voljenoj sestri. Njegova težnja za savršenstvom pretvara se u opsesiju, neumoljivo ga gurajući prema neizbježnoj tragediji. Nedugo nakon dovršetka građevine, Roithamerova sestra umire, a on si, posve razočaran, oduzima život. Dok neimenovani prijatelj slaže slagalicu Roithamerova sloma – doslovce iz tisuća papirića i jednog uznemiruju- ćeg rukopisa – ono što se pojavljuje jest priča o životu genija koji je bio prisiljen ispravljati i pročišćavati svoja shva- ćanja sve dok jedini logičan zaključak nije postala negacija vlastite duše. Mnogi kritičari proglasili su roman Ispravak remek-djelom Thomasa Bernharda. Riječ je o vješto sročenoj i opsjedaju- ćoj meditaciji o genijalnosti, ludilu i cijeni ljudskog intelekta, o napetosti između želje za savršenstvom i spoznaje da je ono nedostižno. Knjigu je na hrvatski prevela Branka Grubić. Iz kritike: Jedan od najmračnijih i najduhovitijih pisaca... Obavezno štivo... KARL OVE KNAUSGARD Zapanjujuće originalno, kompozicija čudnovate nove ljepote. THE NATION Kao čitatelji, nalazimo se u Bernhardovu neumoljivu stisku. Čovjek se divi dosljednosti njegove stroge vizije. THE NEW YORK TIMES BOOK REVIEW O autoru: THOMAS BERNHARD (1931. – 1989.) austrijski je pjesnik, pripovjedač, romanopisac i dramatičar rođen u Nizozemskoj. Jedan je od najcjenjenijih i najprevođenijih pisaca svoje generacije. Studirao je dramaturgiju i glumu na Mozarteumu u Salzburgu. Objavio je devet romana, jednu zbirku poezije, četiri zbirke kratkih priča, šest svezaka drama i autobiografiju. Bio je neumoran u kritiziranju društvenih normi i autoriteta, a njegov stil karakteriziraju duge, ponavljajuće rečenice i nerijetko mračan humor. Protagonisti njegovih djela najčešće su osamljeni intelektualci, čija opsesivna razmišljanja o životu i smrti odražavaju autorovu filozofsku analizu ljudske egzistencije. Oporučno je zabranio izvođenje svojih drama u Austriji, što je bio posljednji čin pobune protiv zemlje koju je istodobno volio i prezirao.